Vizuelna metaforika koristi nekoliko elemenata ili pojmova koje ćemo pokušati predstaviti u slledećem tekstu.

*Znak je uprošćena predstava nekog predmeta. To znači da nam znak u većini slučajeva daje određenu kratku i jasnu informaciju, tj. ukazuje na nešto, poput saobraćajnih znakova i sl. Npr, znak + u matematici označava računsku operaciju, dok stavljen u drugi kontekst, npr., na vrhu crkvenog tornja više nije znak već simbol vjere, hrišćanstva i sl.

*Simbol je vizuelna prezentacija ideje, koncepta, a da ih pri tom prepoznatljivo reprezentuje, npr. primjer naveden gore ili golub mira, on simbolizuje mir i sve što mir podrazumijeva i ne može igrati ulogu znaka,…znak za pticu i sl…..

*Personifikacija je figura u kojoj se neživim predmetima pridaju osobine živih bića.  Npr. personifikacija godišnjeg doba kao kod renesansnog umjetnika Sandro Botticelli (1445.-1510.) koji je svoju sliku Proljeće (talijanski: Primavera), poznatu i kao Alegorija proljeća, naslikao u seriji mitoloških slika za obitelj Medici koji su se zanimali za “pogansku” tematiku (kojoj između ostalih pripada i Rođenje Venere). To zanimanje je potaknuto obnovom Platonove filozofije (neoplatonizam) koja je dovela do zanimanja za antičke teme i osnivanje Platonove Akademije u Firenci 1469. god. Proljeće je, zajedno s Rođenjem Venere, bilo predviđena za Villu di Castello, a danas se nalazi u Galeriji Uffizi u Firenci.

Slika prikazuje voćnjak u kojemu su stabla raspoređena u polukrug koji čini okvir za niz figura. S desne strane vidimo Zefira, boga vjetra, koji drži Klori, koju svojim dahom oplođuje i preoblikuje u floru cvjetova i boginju proljeća. U sredini je lik Venere koja prizoru daje stabilnost, dok je iznad nje njezin sin Kupid koji baca strijelice. S lijeve strane tri Gracije (Harite) u skupini izvode lagani ples, a odmah do njih je Merkur koji mačem u ruci tjera oblake.

Likovi su također stavljeni u nestvarni krajolik, potpuno osvjetljen bez realnog izvora svjetla. Ipak, njihova odjeća je prepuna detalja i bogata naborima, potpuno lepršava; Botticelli je bio majstor u prikazivanju tkanina. Alegorija proljeća je prva slika na kojoj je Botticelli slikao gracilne likove lijepih, izduženih djevojaka u idealiziranom ambijentu, namjerno izbjegnutih dubina i plasticiteta svedenog na minimum. Na ovoj slici Botticelli usvaja mekane linije kojima daje skladan ritam, a kompoziciju ističe svježim i nježnim temperama. Na slici vlada nestvarno, idealizirano prikazivanje likova bez detalja, u kojemu je zanemarena anatomija ističući tako linearnost likova. Botticelli je prije svega bio crtač, boja ga je manje zanimala.

Personifikacija se koristila u religiji u vezi nepoznatih sila i u mitologiji, npr., grčka mitologija i primjer Posejdona, Boga vode i mora. Znači, tu je prisutno davanje (uobličavanje) osobnosti jednom materijalnom elementu, u ovom slučaju vodi. Slično nalazimo i sa ostalim materijalnim elementima; vatra, vazduh, zemlja itd.

Kada se prirodnim pojavama, stvarima, životinjama, biljkama daju osobine isključivo ljudskih bića onda se taj oblik personifikacije naziva  ANTROPOMORFIZACIJA.

*Alegorija je slikovit način govora (često sadržava ostale navedene elemente). Znači, u likovnoj umjetnosti to bi bio bajkovit prizor poput Botticelijeve “La Primavere” i sl.

*Amblem je slika, apstrakt ili reprezentacija koja alegorički ili konceptualno predstavlja neku ličnost ili organizaciju.

*Heraldika se bavi izradom i pručavanjem grbova i amblema. Koristi jezik znakova i simbola.